Pseudomaurski stil je pravac u arhitekturi koji se prvi put pojavio krajem 19. stoljeća. Jedan od njegovih najvećih poklonika je španjolski arhitekt Antonio Gaudi, koji je u povijesti zapamćen kao graditelj nikad dovršene crkve Sagrada Familia u Barceloni.

Ovaj stil, poznat i kao “maurski revival” je nastao kao protuteža secesijskom stilu koji se također razvijao polovicom 19. stoljeća. Glavni oslonac pseudomaurskom stilu je maursko-andaluzijska arhitektura, dok su velik utjecaj imali i ostali pravci u orijentalnoj arhitekturi.

Bosna i Hercegovina se nalazi među zemljama u kojoj je ovaj stil najviše došao do izražaja. Austrougarska vlast je objekte od velike infrastrukturne važnosti uglavnom gradila u ovom stilu, dok su u secesijskom stilu građene uglavnom kuće i vile.

Tako u Mostaru možemo pronaći nekoliko reprezentativnih objekta ovog pravca u arhitekturi. Najprepoznatljiviji objekt u pseudomaurskom stilu je svakako zgrada gimnazije koja je građena od 1901. do 1903. godine.

Putopisac Henrik Renner ovako opisuje jedinstveni spoj orijentalne, mediteranske i srednjoeuropske arhitekture: “No Mostar nema samo hercegovačko obilježje nego i talijansko i vrlo jako istočnjačko. Ta mješavina u ovoj gradskoj spodobi, k tome sada još i europski element, tako se doima, da Mostar svakog stranca začarava”.

Razlog zašto su Mostar i Bosna i Hercegovina obogaćeni arhitekturom pseudomaurskog stila se može pronaći u tranziciji između orijentalne i standardne europske arhitekture tog doba. Pseudomaurski stil je bio savršen prijelaz između ova dva stila, i korišten je kako bi se urbane sredine modernizirale bez naprasnog nagrđivanja dotadašnje arhitekture.